Početak naše škole možemo tražiti već daleke 1851. kada je izdan naputak o uređenju trgovačkih i obrtničkih poslova, odnosno o obučavanju šegrta. Šegrti, dječaci stariji od 12 godina, polaze nedjeljnu školu, a trajala je najmanje tri godine.

28. 2 1887. osnovana je u Karlovcu „Šegrtska škola“ u kojoj postoje građevinska, industrijska i trgovačka skupina. Zanimljivo je da šk. god. 1921./22. Karlovac ima čak 503 šegrta, a 1934. ugostitelji traže da šegrti uče njemački jezik.

 Vrijeme Drugog svjetskog rata i NDH nije u ovoj školi ostavio značajnijeg traga, osim progona i smrti „nepoćudnih“ po bilo kojem kriteriju.

U novoj državi SFRJ, „Šegrtska škola“1950. godine dobiva ime „Škola učenika u privredi“ i ima status srednje stručne škole. Škola u početku traje tri godine, a kasnije četiri.Trgovačka škola 1960. ulazi u prostor koji je dotad zauzimala Šumarska škola, a Ekonomska se preseljava iz šanca gdje se okupljaju zanimanja metalske struke i formiraju svoj centar. Trgovačka struka bila je u sastavu „Škole učenika u privredi“ do 1961. kada se odvojila i uselila u školu u Kurelčevoj ul. br. 2 gdje djeluje i Ekonomska škola. 1968. godine Trgovinska škola zajedno s Ekonomskom školom postaje „Školski centar za ekonomsko obrazovanje i robni promet“. 1976. godine zajedno s novom reformom školstva, popularnom „šuvaricom“ u školu se uvodi struka koje je sljednik i naša današnja škola –ugostitelji, tj. kuhari i konobari. Vježbe i stručnu praksu učenici obavljaju u prostorima hotela „Korana“ i drugim ugostiteljskim objektima u gradu. Stručni dio nastave učenici trgovinske struke obavljaju u robnoj kući „Karlovčanka“ i ostalim trgovinama.

Krajem osamdesetih godina Karlovac opet gubi ugostiteljska usmjerenja koja se premještaju u Topusko, a otvaraju ponovo u Karlovcu tek 1991. godine, dakle s demokratskim promjenama.

9. srpnja 1991. Skupština općine Karlovac, uz suglasnost Ministarstva prosvjete donijela je odluku da se osniva „Trgovačko-ugostiteljska škola Karlovac“, sa sjedištem u Kurelčevoj 2. U školi se obrazuju učenici za zanimanje prodavač, kuhar, konobar. S uspostavom „Trgovačko-ugostiteljske škole“ pojavljuje se i novo usmjerenje – slastičari, o kojima iz prošlosti ne znamo gotovo ništa. Budući je to ratno razdoblje, nastava je prekidana zbog opće opasnosti, ali je ipak školska godina privedena kraju. Nakon rata intenzivno je rješavan problem prostora. Poslije odlaska vojske iz vojarne u Radićevoj ulici, odlučeno je da će se u te prostore seliti naša škola, što je potvrđeno potpisivanjem ugovora 15.1 1996. s Gradom. Prionulo se adaptaciji prostora. Nova školska godina 1998./99. je povijesna za školu. Konačno smo u vlastitom prostoru.. Sve je novo – prostor, namještaj , sredstva, pomagala. Imamo praktikume za trgovačku i ugostiteljsku struku. U školi je restoran otvorenog tipa „Pod starimi krovovi“, trgovina „Štacun pri Gambonu“ te „Sladopekarna“ Škola je dobro informatički opremljena, a i danas se prate potrebe nastave i prakse za suvremenim tehničkim pomagalima.